Fazni postupak kojim se u elektroničko računalo ugrađuje ljudsko metodološko znanje, kako bi računalo moglo izvršavati zadatke što će mu ih, kada program bude razvijen, zadavati čovjek.
Faze programiranja su:
1) definiranje problema – važno utvrditi dvije stvari: bit i granice problema. -Bit se utvrđuje prikupljanjem činjeničnog znanja o problemu i primjenom odgovarajućih logičkih metoda za njegovu sistematizaciju. -zatim se moraju utvrditi granice problema, odnosno razlučiti bitne od nebitnih elemenata.
2) stvaranje algoritma – Nakon definiranja problema, valja pristupiti izboru jedne ili više metoda njegova rješavanja. Njihovom primjenom, koja iziskuje odgovarajuće metodološko znanje, stvara se algoritam.
3) dokumentiranje algoritma – dokumentiranju se pristupa nakon dobrog i temeljitog promišljanja dizajna (ustroja) algoritma -kao sredstvo pomoći koristit će se neformalni opisi u ljudskom jeziku, pseudokod i dijagrami.
4) pisanje programa – Budući da je završetkom prethodne faze stvorena odgovarajuća radna dokumentacija, može se prijeći na pisanje programa. U pripremnom dijelu te faze odabrati će se programski jezik u kojemu će program biti napisan te se onda ide na izradu samog programa -iskusni programeri će lako naći prikladan jezik za pisanje određenog programa. Najpopularniji su C++ i Visual Basic.
5) testiranje programa – Za očekivati je da će u prvoj (a nerijetko i u kasnijim) inačicama programa postojati stanovite formalne( read-rid) i/ili logičke pogreške (nedosljedne primjene odabrane metode rješavanja problema ) te je, da bi se njih otkrilo i ispravilo, nužno provesti testiranje programa -testiranje se obavlja najčešće tako da se rezultati obrade dobiveni upravo napisanim programom usporede s već otprije poznatim rezultatima sličnih obrada. Postupak je iterativan i ponavljat će se sve dok se testiranjem ne ostvare povoljni rezultati Pri završetku testiranja, pristupa se
6) dokumentiranje programa – Već postojećoj algoritamskoj dokumentaciji dodaju se neki novi dijelovi, kao što su rezultati testiranja programa, dodatna objašnjenja, komentari i upute za korištenje, kako bi se trajno pohranile sve činjenice važne pri uporabi programa u budućnosti
7) implementiranje programa – Program je nakon dokumentiranja spreman za upotrebu, pa se program unosi, odnosno pohranjuje u računalo, koje od tog trenutka nadalje o njemu vodi svaku daljnju brigu
8) korištenje i održavanje programa – Posljednja faza koja znači rješavanje problema s kojima se korisnici susreću u svome radu primjenom računala -dođe li do manjih promjena pri izdavanju rezultata u programu se moraju obaviti sitne korekcije kako bi program opet davao dobre rezultate. Međutim, ako su promjene velike i radikalne, nema drugog rješenja negoli pristupiti razvijanju potpuno novoga programa.