OPERACIJSKI SUSTAV ELEKTRONIČKOG RAČUNALA

Jezgra sistemskih programa. - Osnovna mu je zadaća „pomagati“ upravljačkoj (kontrolnoj) jedinici računalnog sustava pri izvršavanju njezinih zadataka, dakle zadataka upravljanja radom cjelokupnog računalnog sustava u svim njegovim segmentima i svim fazama rada.
Postoje tri osnovna tipa operacijskih sustava:

1) jednoprocesorski jednozadaćni operacijski sustavi –jedna aritmetičko/logička jedinica u određenom trenutku obavlja samo jedan posao, odn. aplikacijski program. (npr. MS DOS)
2) jednoprocesorski višezadaćni operacijski sustavi – jedna aritmetičko/logička jedinica naizmjenično obrađuje dijelove većeg broja poslova, odn. aplikacijskih programa. U takvim je uvjetima najvažnija njihova zadaća funkcija sinkronizacije programskih prekida (npr. Windows).
3)višeprocesorski višezadaćni sustavi – omogućuju istodobno obavljanje većeg broja poslova (aplikacijskih programa) uz pomoć većeg broja aritmetičko/logičkih jedinica. Nazivaju se također i mrežnim operacijskim sustavima. (npr. UNIX i Windows NT).

Osnovne funkcijske operacijskog sustava:

1) funkcije upravljanja aritmetičko/logičkom jedinicom – osobito su značajne kod tzv. višeprocesorskih sustava. U takvim uvjetima zadaci su operacijskog sustava pridjeljivanje pojedinih zadataka različitim aritmetičko/logičkim jedinicama i kontrola nad izvršavanjem tih zadataka.
2) funkcije upravljanja glavnom memorijom –-Radi se o težnji za maksimalizacijom iskorištenja kapaciteta glavne memorije računala.
Najpoznatije strategije upravljanja glavnom memorijom su:
A) strategija FIFO - (akr. Eng. First in, first out) - prvi se obrađuju dijelovi programa koji su prvi uneseni u programsko područje glavne memorije. Nakon obrade, prvi se izbacuju iz memorije
B) strategija LIFO – (akr. Eng. Last in, first out) obrađuju se dijelovi onog programa koji je u memoriju „ušao“ kao zadnji, a nakon obrade se prvi izbacuju iz memorije
C) strategija HIFO – (akr. Eng. Highest in, first out) obrađuju se dijelovi programa s najvišim prioritetom kao prvih, te njihovo izbacivanje iz memorije nakon izvršenja također kao prvih
4)funkcije upravljanja internim tokovima podataka – svode se na usmjeravanje internih električnih signala iz nekih u neke druge dijelove računalnog sustava. - Kao putovi za usmjeravanje i slanje internih signala služe sabirnice. - Ovom funkcijom se nastoji broj internih tokova smanjiti na što manju moguću mjeru.
5)funkcije upravljanja ulazom/izlazom podataka – to su složenije što je perifernih jedinica više i što su one raznorodnije. Ove funkcije osobito su izražene kod višeprocesorskih operacijskih sustava
6)funkcija optimizacije prethodno navedenih funkcija - Operacijski sustav računala mora „pomiriti“ divergentne (teže ostvarivanju nesuglasnih ciljeva), i kontradiktorne (teže ostvarivanju suprotnih ciljeva) ciljeve. Nastojat će da mnogobrojni kompromisi te vrste što ih mora pronalaziti tijekom obrade podataka rezultiraju što djelotvornijom ukupnom obradom podataka