KODIRANJE

Postupak prevođenja informacije iz jedne izražajne mogućnosti u drugu.
Može biti kodiranje:
a) orijentirano smislom
- jedinica kodiranja je čitav tekst i osnovni cilj mu je održati smisao informacijskog sadržaja. Npr. predođenje literalnog dijela s jednog jezika na drugi.
b) porukama
- jedinica kodiranja je pojedinačni niz znakova (riječ, poruka) koji ima neki smisao. Kodiranjem se cjelokupni niz znakova zamjenjuje nekim drugim nizom znakova istog smisla. Svakoj se izvornoj poruci pridružuje samo jedna kodna poruka. Npr. poruka na engleskom Help! kodirat će se u hrvatski kao Upomoć!
c) znakovima.
- jedinica kodiranja je svaki pojedinačni znak nekog teksta koji se zamjenjuje pojedinačnim ili nizom znakova istog ili drugog skupa znakova (abecede) po točno određenim pravilima. Npr. slovo „B“ kodirat će se kao „2“ zato jer je primjerice drugo po redu u abecedi.
- najčešći oblik kodiranja u informatici
Osnovno načelo kodiranja je ono po kojemu se zamjene moraju obavljati sustavno, prema unaprijed točno definiranim pravilima kodiranja. Time se otklanjaju eventualne zabune, greške, nejasnoće. Razvijena sa standardna pravila kodiranja čijom primjenom nastaju standardni kodovi- najčešći su EBCDIC i ASCII, oba 8-bitni što znači da svaki od 256 znakova jednoznačno zamjenjuje kombinacijom od 8 binarnih znamenki (28=256). Tih 256 znakova su znakovi međunarodne latiničke i drugih abeceda, dekadski brojevni sustav, te drugi posebni znakovi. Sistemski softver računala poznaje barem 1 standardni kod – najčešće ASCII.